Kako je suvremena umjetnost postala okidač za pisanje
Održali smo kreativnu radionicu pisanja “Mjesta pripadanja” na kojoj smo istraživali odnos između osobnog i kolektivnog identiteta kroz teme jezika, doma i pripadanja.
Radionica započela zajedničkim posjetom izložbi “Na izmaku svitanja” koju su kurirale WHW kolektiv & Ana Kovačić u Etnografskom muzeju. Vodstvo izložbom osmislila je i vodila jedna od kustosica izložbe Ana Kovačić. Tijekom posjeta zabilježili smo vlastite reakcije te zajedno komentirali i analizrali sadržaj.
Kasnije smo teme produbili, israživali, propikivali uz podršku gestalt psihoterapeutkinje/pjesnikinje Petre Čeč i dramaturga Espija Tomičića. Istražili smo kako umjetnički radovi mogu potaknuti sjećanja, osjećaje i priče koje nosimo u sebi. U sigurnom i kreativnom prostoru pisanje smo koristiti kao alat za dublje razumijevanje vlastitih iskustava, bilo da ih oblikujemo u poeziju, prozu ili dramski dijalog.
Cijelim putem u pisanju razmjenjivali smo perspektive te smo ustanovili zanimljivo ispreplitanje domaćih i migrantskih narativa i iskustava uz istraživanje kako se osobni identiteti prepliću s novim i starim prostorima. Kreativne tehnike inspirirane gestalt psihoterapijom su nas zatekle utoliko što nismo bili svjesni što nosimo u sebi a osjetili smo da možemo pustiti vlastiti glas i otvoriti prostor za nove načine izražavanja.
Mjesto pripadanja: Na izmaku svitanja
Etnografski muzej, vodstvo: Ana Kovačić
Mjesto pripadanja: radionica kreativnog pisanja – prvi susret
MO Staro Trnje, voditelji: Espi Tomičić i Petra Čeč
Mjesto pripadanja: radionica kreativnog pisanja – drugi susret
MO Staro Trnje, voditelji: Espi Tomičić i Petra Čeč
